:(
Mislila sam da je cjeli svijet moj i da su ljudi prekrasna stvorenja
...pogrjesila sam.Mislila sam da si ti savrsen i da nemas
mane....također pogresno.Mozda previse mastam i sanjam o savrsenstvu i dobroti zivljenja.Zadnje na sto sam mislila je da bi
me ti mogao povrijediti
, uvijek sam te smatrala osloncem za sve.S tobom sam shvatila sto znaci voljeti nekog bas kao osobu, svaki
dan se nadala novom veselju i odjednom sve se srusilo i palo u vodu kao kule od karata.Izgleda da ovo nije toliko jako da pretrpjelo sve nase nedace.Ti kasno shvatis kada povrijedis i to me najvise boli...jedino sto sada osjecam je bol u grudima, kao
da mi je neko na silu iscupao komadic tebe i pokusavam te vratiti ali ne mogu.Ne da mi se vise uzaludno nadati i inzistirati,
ti jos nisi shvatio da sam jako osjetljiva i da sve primam k srcu pa cak i neku malu bezazlenu rijec u afektu svađe,oprostim ali
ne zaboravim...a to je najgore, jer kada sam s tobom sjetit cu se svega, ali cu presutjeti i glumiti srecu.Kada nekog volis
trebas znati voljeti, a to je ono sta sam ti i govorila, nije sve u tom samo da mi kazes da me volis, iako to lijepo zvuci.Meni je ljepse
da me ti zagrlis jako i da me ne pustas iz svog narucja,tada tek osjetim koliko sam ti vazna.Da sam onaj tren bila pored tebe i
da si to napravio sve bi bilo uredu i do ovog svega ne bi doslo.I sada ne znam, zapravo nisam sigurna u to da li me stvarno volis
jer ti si mene istinski povrijedio...samo sam gledala u onaj ekran i cudila se.Na trenutak sam ostala nijema i sve sto sam tada zeljela je
da to nisi ti i da ja sanjam, ili pak da razgovaram s nekim drugim,pokusavala sam naci bilo kakav izgovor samo da ne budes ti taj....pokusala sam se sjetiti svih tvojih vrlina...ali kao da ih nije bilo...
ja i on :D
Ponekad se pitam gdje je sada ona osoba koja mi je suđena....ili je to bas netko tko mi je u blizini
ili mozda pak moj najveci neprijatelj.Cesto puta se kaze nitko ne zna tko ce kome i cesto puta zna biti istina.Nas dvoje
smo se da tako kazem upoznali preko jednog sajta....ti si mene dodao kao prijatelja a bas sam se dvoumila hocu li te
prihvatiti.Mozda me neki unutrasnji nagon naveo...mozda sam i ja sama htjela nekog upoznati tko je zanimljiv, cesto
puta saljiv ali uzasno tvrdoglav...i sto je najgore a u jednu ruku i ponosan.Momak sa stavom...U nekoliko
stajalista imamo isto razmisljanje ma da ih je malo...ali vrijede......A u vise njih smo totalno razliciti....nebo i zemlja....
Kada smo prvi puta razgovarali tebi je bilo smijesno kako ja pricam,aaaa da sam to znala odmah bi te izbrisala i ne bi
imao ni moj broj ni tvoju dnevenu naviku :P.Svaki dan sjedimo u isto vrijeme pred racunalom a i ne znamo kakva se
tocno osoba krije iza ekrana.To si mi danas bas ti kazao, na prvi pogled mi se cinilo smijesno ali je zapravo cudno.
Hm....mislim da me moji osjecaji ne zavaravaju da ti jesi onakav momak kakvim te zamisljam....kao da imas tijelo i
razmisljanja odraslog covjeka a zapravo u dusi si jos mala mamina maza koja voli njezin kolac od bananica...haha.
Ehh....sto ce se dogoditi kada se mi sretnemo jedan dan slucajno u prolazu....Sada mozemo
razmisljati i govoriti da cemo popricati i slicno...ali hoce li to u istinu biti tako......
...Kada te obuzme onaj osjecaj...kao nekakvi trnci....I ponestane ti glasa...ne znas sto bi rekao.....svatko
ocekuje da drugi zapocne pricu.....Ne,mozda ti ovaj opis djeluje kao zaljubljenost....ali nije....to je vise kao nekakva
strepnja onog sto se mora dogoditi...Nije to velik grad da se nikad necemo susresti...mozda vec i jesmo ali nismo
obracali pozornost jedno na drugo....Nadam se da necemo u najgorem slucaju samo proci jedno pored drugog a da
se niti ne pozdravimo....lijepo bi bilo s tobom ostati x i y...jer ipak ti moram dokazati da nisam cudna....vec da sam
ja bas ta osoba koju ne das nikom :P.Također moram ti pokazati da bolje plivam od tebe i da mogu duze roniti...Ali
ti si rekao da ti se javim kada budem na Uni da ne dolazis....haha.A bas me zanima tko ce ti platiti sladoled i tko ce s
tobom otici u setnjicu ma da necete nista raditi...:P.Jesi se ti ikada zapitao kako cemo mi prekinuti ovo poznanstvo,
sto ce biti uzrok i kako cemo se osjecati nakon toga.....i bi li volio da se to dogodi?!.Na mnoga pitanja sutnja je
najbolji odgovor....koliko ovo bajno i prekrasno bilo znamo da ovo nece dugo trajati.I sada treba uzivati u nasim
nesuglasicama jer ko zna koliko ce ih jos biti...nikada se ne zna sto donosi sutra.Svaka minuta u zivotu treba biti cijenjena
i onda kada sam ja ljuta na tebe..pa ti ne saljem poruke i onda ti samo treses onaj prozor a to me jos samo vise nervira
,ali to je dio zabave...da nam je svaki put lijep razgovor o cemu bi smo pricali. Nije sve ni u toj bajkovitosti.E moj
uređeni paru....ne znam zasto smo i dalje budni...ma da ti ovo jedva pisem...al eto za tebe....iako ti nisi htio barem
dan drzat ona zelena slova....al dobro dobro...pamti pa vrati.Hahaha...:D...Kada tvoja dusa se tebi osveti pa vise nece
biti tepanja Arnelcicu...:D...Aaaa...zbog tebe sam izgubila inspiraciju jer si nestrpljiv..:D:D...
Sto je sreca?
Koliko ste puta poželjeli biti anđeo.Poletjeti i gledati druge živote.Biti svake sekunde uz svoje najdraže.Gledati ih onakve kakve jesu.Ali pravo prokletstvo bi bilo,što jednom...anđeo koji poleti se ne može vratiti.Provodiš bezbroj minuta uz najdraže,ali ne oni uz tebe...jer te ne vide i onda poželiš da nisi nikada poletio,prizemlji se...i čvrsto se drži kopna,jer tvoja oluja još nije stigla...Bit ce vremena kada ces osjetiti kako gubis tlo pod nogama,kako se sve izmice,to ce biti tvoj najveci strah,ali nazalost ce biti prekasno da shvatis koje su najvece zelje u zivotu i sto je to ono zasto zivis.Nase zelje su cesto puta neostvarive i u jednu ruku svi smo cudni nekako,i svatko je razlicit na svoj nacin.To nas cini ono kakvim se danas poznajemo i da se pokusamo promjeniti ne bi mogli jer to je dio nase osobnosti koja nas cesto puta vodi u krivom smjeru,jer ne znamo drugacije, ne znamo bolje,a to je ono najgore.Ptica slomljenih krila,ona vidi kako druge ptice lete,ona osjeti radost i zivljenje,ona bi htjela,ali ne moze jer joj je nesto zauvijek oduzeto.Ne smijemo dozvoljeti da nam se tako nesto dogodi sto ce nas zauvijek vezati za jedno mjesto u nasem zivotu.Pogledaj i neko vrijeme ostani i posmatraj mozda ce doci trenutak kada ces spaziti i onaj najmanji detalj,ali nista manje vazan od bilo kojeg drugog...mozda cak i presudan.I sada kada znas da je nesto sto je nekoc bilo tvoje izgubljeno,pomislis da je zauvijek i da nema povratka,sjetis se tada samo lijepih stvari i onda kada stavis na vagu pomislis da je bilo vise lijepog nego ruznog i pozalis.Ali da je zivot lijep ne bi se rodili placuci,moramo biti svjesni da je tuga ono sto je mozda i najljepse u zivotu jer tada si sam sa sobom,svuda oko tebe je mir i ti samo razmisljas o svemu i na kraju dođes sam do zakljucka,prijeđes preko nekih stvari,razjasnis si sam sve sto je bilo necisto,tvoje oci budu ponovo otvorene za neke nove poglede.Meni se taj osjecaj svidio i cesto puta ga volim ponoviti,nedavno sam shvatila da nisam jedina.Bitno je da shvatimo kako je sreca duga,neopisivo golema,samo sto je mi ne znamo prepoznati te je nismo svjesni.Iz dana u dan trebamo biti sretni jer se nalazimo pokraj svoji najmilijih i sto imamo osobe koje nam znace skoro pa sve u zivotu,ali bas zbog toga sto smo svaki dan pokraj njih ne dozivljavamo ih kao neku veliku stvar pa nam je svejedno,a zasto onda kada se bas onako nasmijemo od srca,zasto kazemo da smo danas nesto posebno sretni...mozda zato sto je danas iskren osmijeh tesko pronaci.....
.Nikad nisam pomislila da ce nas smrt tvoja rastaviti....Svakog trenutka provedenog s tobom sjecam se, i za nicim ne zalim.Dapace,zelim vratiti vrijeme i sve ponoviti.Zasto ne mogu prestati plakati...suze samo padaju....kao da nemaju granica.....Tuga je prevelika da bi stala u par recenica....neopisivo je golema
.Kada se sjetim da te vise nikada ne cu vidjeti i da je za Novu godinu ono bilo zadnju put......suza opet krene i opet se sjetim lijepih trenutaka s tobom.Nikad ti nisam uspijela reci zasto si mi ti bio poseban.....a i vise nema nade da ti kazem.....Govore ljudi da se na nebu sve zna, sve vidi i sve cuje.....
da Vi nas pratite i da nas cuvate...onda si sigurno saznao ono sto sam ti skrivala...,ako jesi drago mi je...sada ce to biti nasa mala tajna....Nema dovoljno rijeci u mom rjecniku da bih te uspijela opisati, tebe i one sve predivne trenutke koje sam provela s tobom.Upoznali smo se prije dvije godine i nikad nisam niti pomislila da bi nase prijateljstvo
i ono nesto vise od toga ovako zavrsilo...Nadam se da si uzivao u ovo malo vremena.....koje si imao.....a nadam se da ti je sada jos ljepse....i da ne zalis za nicim jer ne bi ni trebao,bio si ono sto je netko samo pozeljeti mogao.....da je nekom samo pola tebe bio bi sretan,ali niko nikad ne ce biti sretniji od mene jer sam te upoznala....i jer mogu ponosno reci da si bio moj prijatelj kojeg nitko nikada nece moci izbrisati,jer jedini si ti ostavio trag koji cu vjecno pamtiti......
.....
... 